|
|||||||||||||||
|
|
| Četiri godine postojanja Sigurne kuće Pismo svima koji su nam pomogli Drage humanitarke i humanitarci, Dana 09.12.2009.godine navršavaju se 4 godine kako je otvorena Sigurna kuća u Bihaću . Sjećamo se decembra 2005. godine kad smo počinjale i kao da je bilo prije stotinu godina, ako se uzme u obzir koliko je žrtava porodičnog nasilja prošlo kroz naše sklonište. Kuća je bila jako trošna i neuslovna, tako da smo od silne sreće što smo je ipak kupili, prionule na posao da je koliko - toliko dovedemo u red. Nismo imali namještaja, pa smo donosile od svojih kuća sve što nam je trebalo. Nismo čak imale ni pojma bez obzira na sva teoretska saznanja koliko je to složzen posao i, nadasve, stresan. Finansiranje skloništa sve ove 4 godine bilo je šturo. Zahvaljujući općini Bihać sve do ove godine nekako smo opstajali. Broj žrtava porodičnog nasilja smještenih u našem skloništu u protekle 4 godine je ukupno 144 od toga 67 žena i 77 malodobne djece. U sklopu naše Sigurne kuće imamo i sklonište za žrtve trgovine ljudima koje ima odvojen ulaz, kupaonu i kuhinju ( poseban stan u suterenu kuće) i kroz ovo sklonište je prošlo 8 djevojčica žrtava trgovine ljudima od kojih niti jedna nije bila punoljetna. U našem timu radi 5 osoba . Priroda ovog posla nalaže da smo mobilne i noću i danju .Novca za stručni kadar za sada nemamo pa smo koristili usluge Centra za socijalni rad, prijatelje ljekare i Centar za mentalno zdravlje. Svaka žrtva ima svoju priču i svoje psihičke i fizičke rane. Sva njhova bol i sve njihove suze su prešle preko nas. Niti jedna od nas u protekle 4 godine nije imala godišnji odmor. Od nas 5 samo su dvije na platnom spisku sa najnižim ličnim dohotkom i jedna na pola radnog vremena, druge dvije ponekad budu plaćene ugovorom o djelu, ako za to ima sredstava, što je rijetko. No, nije ni to bitno, obzirom da do 70 % stanovnika naše zemlje isto tako preživljava. Dugačak je spisak onih donatorki i donatora koji su nas sa svojim donacijama pomagali u protekle 4 godine. Te donacije su se sastojale u rabljenoj garderobi, posuđu, posteljini, obući, hrani itd. Nerijetko smo nosile hranu i ostale potrepštine i od svojih kuća. I nakon izlaska korisnica iz skloništa ostajemo u kontaktu sa njima i pomažemo im koliko god možemo. Ako se uzme u obzir da su druge sigurne kuće u BiH u poziciji da imaju budžete od 300.000, 00 KM onda možete zamisliti kako smo ovu godinu mi prošli sa 17.000, 00KM ( 10.000 KM kanton i 7.000 KM općina Bihać). Ipak, i pored svih poteskoća uz pomoć Rotary cluba iz Austrije, F Ministarstva za ljudska prava, Gender centra FBiH i organizacije Mama cash, uspjele smo kompletno renovirati kuću i promijeniti sav namještaj. Prateći život naših korisnica nakon izlaska iz skloništa ponosne smo na to da su se održale, promijenile svoj život i da sada normalno žive. Nisu sve razvedene, mnogo njih ostane u porodici koja počne bolje da funkcionira i da u tim porodicama nema više nasilja. Ovom prilikom se zahvaljujemo svima koji su nam pomogli na bilo koji način. Njihova imena su evidentirana u nasoj arhivi. Još uvijek smatramo da ne moraš biti beskrajno bogat da bi bio human. Hvala svima onima koji su uložili jednu jedinu marku u borbu protiv nasilja, jer ulaganje u borbu protiv nasilja nije promašaj, nego korisno ulaganje u stabilnu porodicu i stabilno drustvo. --Tim sigurne kuće Bihać |
Pročitajte: Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Finansiranje sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini Priručnik za žrtve nasilja Kako nasilje u porodici utiče na djecu |
|
designed by studio 2t, 2006 |
|
